Čista opačina

Zbirka satira, “skoro-pa-igrokaza” i proze Čista opačina (Die lautere Bösheit, 1992) suvremenog njemačkog pisca Lutza Rathenowa (1952) sadrži 58 kratkih satiričnih priča razvrstanih u sljedeća poglavlja: “Kastrirani krimići”, “Osilila sila silne”, “Iz jedne iščezle zemlje” i “Turbulencije. Kazalištarije”, a završava podužim autorovim pogovorom koji izravno (autobiografski) svjedoči o književnoj i represivno-političkoj atmosferi u bivšoj Demokratskoj Republici Njemačkoj. U zbirci su objedinjene autorove crtice i pripovijetke napisane između 1976. i 1989. godine koje nije mogao objaviti za trajanja istočnomjemačkog policijskog režima, nego su one tada živjele isključivo u okviru, uvjetno rečeno, “javnih” čitanja, koja su bila organizirana u privatnim stanovima, crkvama i drugim prostorima u kojima se, kako kaže autor, “moglo smijati”. Za te autorove groteske i satiričku kratku prozu, školovanu i odnjegovanu na poljskoj, češkoj i mađarskoj književnosti, nije se u tadašnjem rigidnom političkom ozračju našao izdavački prostor. Satire iz ove zbirke, književno istkane tako da se autoritarni oblici ponašanja domišljaju sve do svojih apsurdnih konzekvenci, pogađale su neuralgična žarišta režima. Primjerice, “Zla priča sa sretnim završetkom”, pročitana 1978. godine u svojoj prvoj verziji, razgolitila je tabu-temu o Ministarstvu državne sigurnosti. Govorne konstrukcije, mišljene tako da stvore distancu, i neusiljeni ton govora o nečemu čija se moć upravo sastojala od izazivanja strahova, a osobito “otpisivanje” tog “ministarstva straha” – bili su provokativni i preopasni ne samo za državne književne dušobrižnike. I ostali tekstovi u knjizi gomilanjem apsurdnosti izvrgavaju ruglu djelatnost represivnih državnih organa. U knjizi su donijeti, uglavnom kratki, politički vrlo kritički tekstovi (“satiričke peticije”), čemu je razlog vrlo prozaičan: krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina autor je zbog kontroliranih uvjeta umnožavanja pisao kratke tekstove, jer ih se moglo kopirati u većoj “nakladi”. Stilski te tekstove odlikuje odustajanje od zamršenih rečeničnih struktura i jasni ironički signali.