Pisci o pisanju

Zahvaljujem piscima koji su svojim esejima stvorili ovu knjigu, onima koji su se toga prihvatili na prvi poziv, kao i onima koji su se nećkali. Malo sam manje zahvalna onima koji su me neljubazno odbili, ali takva su bila samo dvojica i činilo bi mi se da živim u najboljem od svjetova da me nisu prizemljili—stoga i njima hvala. Ideja za knjigu pala mi je na pamet ljetos, dok sam s prijateljima iz Splita sjedila u pizzeriji “Zlatna vrata” i tada im je lažno predstavila kao već razrađenu, jer znam da se ni kome ne bi dalo napisati baš prvi esej, bez dedlajna, bez naganjanja. Zapravo sam zamišljala još prošlog proljeća dok sam gostovala u trešnjevačkoj školi kreativnog pisanja i čitala zbirku Writers on writing s esejima novokontinentalnih autora o spisateljskim radnim navikama, koji su izlazili u New York Timesu. To me je, navodno, motiviralo, premda je razlog bio dublje prirode: ja slabo poznajem pisce, gotovo se nikada ne družim s njima, i mislim da su mi počeli nedostajati. Ovo nije vrijeme kavana i debatiranja o književnosti, makar ne u onom smislu kako ih vidimo u Kiklopu, i stoga mi je knjiga bila dobra maska da iz čista mira zovem pisce, predstavim se ako me ne znaju, i pitam ih kako pišu/pišemo?”—urednica Milana Vuković Runjić