E, baš mi se pjeva!

Kad krenete na putovanje ovom knjigom, stići ćete do otočića koji leži daleko, na pučini. Obrubljen plavetnilom mora i neba dom je jednom gušteru, galebu i njihovu prijatelju dupinu. Neobična trojka toplih srca spasit će, u mjesečinom obasjanoj noći, četvrtu životinju: u more bačenog, nemilosrdno odbačenog mačića. Trud koji će životinje uložiti da mu spase život, a zatim da izgrade harmonične obiteljske odnose, bit će ugrožen onog dana kad na otočić, s neba, pijavicom donesen, padne Čovjek. Jer Čovjek, da bi spasio sebe, spreman je na sve. Ovaj kratki roman autorice Lade Martinac Kralj poziv je riječi na jedrenje uzbudljivom fabulom, opisima prirode, duhovitim dijalozima, slojevitim odnosima, osebujnim karakterima. E, baš mi se pjeva! nudi i potragu za odgovorima na pitanja čije smo važnosti postali duboko svjesni u današnjem, suvremenom trenutku: na pitanja o uvažavanju različitosti, odnosa prema prirodi, suosjećajnosti i obitelji. “E, baš mi se pjeva!” – tako bih mogla reći i ja nakon pročitane knjige, ja, koja dugo, dugo drugujem s knjigama. (…) Oduševila me kompozicija knjige: moderna, napeta, zagonetna. Naslovi poglavlja zrače optimizmom, Kako je lijepo raditi ništa! Tema ili bolje rečeno tematika, suvremena je, svakodnevna, ekološka i mnogo šira. Jednostavno štivo koje ti ne dopušta da odustaješ, koje te tjera da “uskočiš” u sva događanja, da strepiš, da se raduješ, da se oduševljavaš. Nada Žilić, prof. hrvatskog jezika i književnosti