Lota u Vajmaru

Lotte u Weimaru: Voljeni se vraća, inače poznat kao Lotte u Weimaru ili Voljeni se vraća, roman je Thomasa Manna iz 1939. godine. To je priča napisana u sjeni Johanna Wolfganga von Goethea; Mann je razvio pripovijest gotovo kao odgovor na Goetheov roman Tuge mladog Werthera, koji je više od 150 godina stariji od Lotte u Weimaru. Lotte u Weimaru prvi put je objavljena na engleskom jeziku 1940. Voljeni se vraća priča je o jednom od Goetheovih starih romantičnih interesa, stvarnoj povijesnoj ličnosti po imenu Charlotte Kestner, rođenoj Buff, koja je došla u Weimar kako bi ga ponovno vidjela nakon više od 40 godina razdvojenosti. Goethe je bio u romansi sa Charlotte kad su bili mladi, ali ona je već bila zaručena (i potom udana) za drugog čovjeka kojeg je istinski voljela. U konačnici, romansa je završila neispunjena; nakon toga, Goethe je napisao izmišljeni prikaz tih događaja, s nekim umjetničkim izmjenama, i objavio ga pod naslovom Tuge mladog Werthera – još uvijek poznata knjiga, koja je Goetheu donijela ranu slavu. Prava Charlotte postala je nenamjerno i nehotice slavna, i to je do određenog stupnja ostala do kraja života. Njezin je povratak na neki način posljedica njezine potrebe da ispravi nepravde koje joj je učinio Goethe u svom stvaranju Werthera; jedan od temeljnih motiva u priči je pitanje koje žrtve moraju podnijeti i genij i ljudi oko njega za promociju svojih kreacija te je li Goethe ostao distanciran čak i prema prijateljima i članovima obitelji, iskorištavao tuđe talente i simpatije, a na kraju je bio vođen samo svojim interesima. Veći dio romana napisan je kao dijalozi između Charlotte i drugih stanovnika Weimara, koji daju vlastita mišljenja o pitanju Goetheova genija. Tek u posljednjoj trećini knjige, počevši od unutarnjeg monologa u sedmom poglavlju, čitatelj se konačno izravno suočava s Goetheom i onim što on sam misli o cijeloj aferi. Lotte u Weimaru na suptilan način odražava i Mannovo poštovanje i njegov demitologizirajući pristup Goetheu.