Rasgovor pastirski varhu porodjegna Gospodinova, jedne djevojcize Dubrovkigne.

Ilustracija, na slici poklon pastira. ++ Anica Bošković (Dubrovnik, 3. studenog 1714. – Dubrovnik, 13. kolovoza 1804.) je bila hrvatska književnica. Pisala je pjesme (pastorale) i prevodila je s talijanskog jezika. Prva je hrvatska književnica, kojoj je objavljeno djelo na hrvatskom jeziku i prva književnica u Hrvatskoj, kojoj je objavljena knjiga za vrijeme njenog života. Anica Bošković je rođena od roditelja majke Paule Bettera, kćerke jedne talijanske bogate obitelji, i oca Nikole Boškovića, trgovca podrijetlom iz Orahovog Dola. Sestra je slavnog brata Ruđera Boškovića, a i njena druga braća su vrijedna spomena zbog njihova doprinosa hrvatskoj kulturi, hrvatski latinist Baro Bošković i pjesnik Petar Bošković. Djela joj prožima kršćanska tematika, što je veliki utjecaj njena školovanja u samostanu kod časnih sestara. Anica Bošković uz Mariju Betteru-Dimitrović, Lukreciju Bogašinović, Juliju Bunić, Nadu Bunić i Katarinu Zrinsku spada u prva velika ženska imena hrvatske književnosti, odnosno, predstavljaju začetak t.zv. ženskog pisma. Nikad se nije udala, živjela je pobožnim životom poput redovnice, doživjela je duboku starost te umrla kao posljednji izdanak obitelji Nikole i Pave Bošković.