Svako je slovo kurva

Bagić, Krešimir, hrvatski pjesnik i književni kritičar (1962). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao jugoslavistiku 1988., doktorirao 1995; predaje stilistiku na istom fakultetu (od 2009. redoviti profesor). Objavljuje znanstvene, književnokritičke i esejističke tekstove te poeziju. Javio se kao pripadnik kvorumaškoga naraštaja kritičarskim tekstovima u knjizi Četiri dimenzije sumnje (1988., s Julijanom Matanović, Vlahom Bogišićem i Miroslavom Mićanovićem). Objavio je pjesničke zbirke Između dva snažna dima (1989), Krošnja (1994), Bršljan (1996), Jezik za svaku udaljenost (2001), U polutami predgrađa (2006), Trebalo bi srušiti zidove (2011), Plaši li te moja boja (2013), Ponornice (2021). Studija Živi jezici (1994) analitičko je čitanje poetskog pisma Ivana Slamniga, Josipa Severa i Anke Žagar, a Goli grad (2003) antologija hrvatske kratke priče 1980-ih i 1990-ih. Ostala djela: Umijeće osporavanja (1999), Brisani prostor (2002), Treba li pisati kako dobri pisci pišu (2004), Rječnik stilskih figura (2012), Uvod u suvremenu hrvatsku književnost: 1970–2010 (2016), Pogled iz Dubrave (2017). Redoviti član HAZU-a od 2022.