Željko Fuček : moja dva života

Zivimo u kulturi zaborava. Frenetičan ritam Zivljenja, novo informaticko doba, globalno umreZenje, stresna danaSnjica koja potire opuSteniju jucerasnjicu i sve okrutniji egzistencijalni imperativi jednostavno ne dopuStaju osvrtanje unatrag, plovidbu minulim vre- menima, prepuStanje sjecanjima i nostalgiji. Kultura zaboravaruSisve predsobomikoloniziravrijemeukojem zivimo. Naslijede se Cešće smatra nepotrebnim teretom nego dragocjenom bastinom, smartphone zamjenjuje znanja i iskustva prethodnih narastaja, ali unatoc sen- zacionalnom tehnoloskom napretku ljudi se doimaju osamljenijima i manje povezanima nego u doba kočija i parobroda. Osamdesetogodisnji Zeljko Fucek, dijete zagrebacke Dubrave, glazbenik, ljubitelj zena, brzih plovila i auto- mobila, sportas i naposljetku vrlo uspjesan biznismen, snagom mladica odupire se kulturi zaborava. Dio epohe u kojoj je zivio zelio je sacuvati za buduce narastaje, kao svjedocanstvo vremena u kojem su se glazba, ljubav, prijateljstva, avanture, nepodopstine i ludorije, uzleti i padovi, smijeh i suze izmjenjivali vratolomnom brzinom, kao na nekom pomahnitalom ringispilu. Kad mu je bilo 75 godina, i kad je doslovce lebdio izmedu zivota i smrti, podvrgnuo se transplantaciji jetre. I nakon toga drugi put rodio. Na zivotu ga je odrzala zed za zivotom. I sretna okolnost sjedinjenja s partnericom koja muje u tome pruzila punu potporu. U samo jedan Zivot Zeljko Fuéek uspio je utkati mnogo svojih zivota, prisjetiti se svega bitnog iz mi- nulih sedamdesetak godina i svojim prijateljima, a osobito njihovim potomcima, ostaviti zapis o ljudima i vremenu u kojem su Zivjeli. Jos jedna velikodusna gesta Covjeka koji je na vrijeme spoznao vrijednosti davanja i darivanja i koji je ovom knjigom pokazao da proslost ipak moze biti uciteljica zivota. U digitalnom ili pismenom obliku, svejedno.