Krovovi Teherana

Knjiga broj 39. Ljeto je godine 1973. u Teheranu. Paša, srednjoškolac, provodio je ljeto s prijateljem Ahmedom, najčešće razgovarajući na krovu kuća u nizu u njihovoj četvrti. Paša je bio jedinac i roditelji su željeli da nastavi školovanje u Americi za inženjera. Njega je srce vuklo prema filmskoj umjetnosti, no kako je još bilo dosta vremena do odluke, Paša i Ahmed provodili su noći gledajući zvijezde, raspravljajući o politici, budućnosti, ali i o zabranjenim ljubavima. Mnoge obitelji u Iranu tada su bile vrlo tradicionalne. Sklapali su se brakovi unaprijed, dok djeca još nisu bila rođena ili nisu znala govoriti. Ahmed je bio zaljubljen u djevojku koju su čuvala starija braća i koju su roditelji htjeli udati za puno starijeg ali imućnog čovjeka. Ahmed i Paša su upali u nevolju kada je Ahmed izjavio Fahimi ljubav i ona odustala od prisilnog braka, te tako navukla bijes obitelji na sebe i Ahmeda. Paša je bio rastrgan jer je potajno volio prelijepu, plavooku susjedu Zari, koja je bila zaručena za njegovog bliskog prijatelja, mentora i čovjeka kojeg je obožavao – Doktora. On je bio student i čitao je mnoge zabranjene knjige, proučavao druge političke sustave, razmišljao kao osoba koju bi zvali pobunjenikom i izdajicom vladara. Strogo je propisano što se smije, što ne, čak i knjige koje su smjeli čitati, kada se veseliti a kad nisu smjeli tugovati, kada odlaziti na pogreb ili na groblje… Ukoliko ste i mrvicu sumnjivi ili vas je netko krivo prijavio, tajna policija S.A.V.A.K vas je odvela. U najboljem slučaju izašli biste na slobodu za dvadesetak godina.