Beziṁeni

Ivan Dončević književno se afirmirao u razdoblju između dva rata (1933—1941). Već početno njegovo prozno djelo, oveća pripovijetka. Ljudi iz Šušnjare (1933), iznenadilo je smislom za realističko crtanje događaja, dubokom srašćenošću s ljudima i krajem koji opisuje, stilskom jedrinom i jednostavnošću izražavanja. Te osobine došle su do još jačeg i neposrednijeg izraza u njegovim romanima, a naročito u prvom od njih (Horvatova kći, 1935), koji je 1948. g. izašao u prerađenom izdanju pod naslovom Životopis bez svršetka). Daljnji Dončevićevi romani iz toga perioda su Propast (1936) i Biser i svinje (1939), koji je bio po ondašnjim vlastima zaplijenjen. Također je bila zaplijenjena i Dončevićeva zbirka pjesama Haganjske priče (1934). U svojim djelima iz predratnog perioda Dončević razgolićava ljude, prilike i događaje svoga rodnog kraja — koji se nalazi sjeveroistočno od Zagreba — slikajući sirovom snagom obrise socijalnih borbi, koje se odvijaju u hrvatskom selu. ‘U narodnooslobodilačkoj borbi Dončević učestvuje od 1942. godine i piše zbirku novela Bezimeni. Neposredne i tople, sažete, duboko humane, lakonske i pregnantne u izrazu, bez patetike, bez postavljanja crno-bijelo, dane u jednom dahu, kao da su slivene — crtice i novele iz Bezimenih djeluju na mnogim mjestima monumentalno. Jednostavno i snažno u ovoj zbirci, Dončević kazuje sudbine bezimenih malih ljudi koji su se odvojili od svog mirnog i mukotrpnog života, odvojili od svojih velikih i golemih stradanja i sitnih, malih radosti i digli protiv elementarne nesreće, ulažući u borbu ono najvrednije što imaju — svoje živote. Ivan Dončević rođen je 8. novembra 1909. u Trnavi, kotar Bjelovar (Hrvatska). Srednju školu pohađao je u Bjelovaru i Zagrebu, Studirao je agronomiju. Prije rata radio je kao slobodni književnik i novinar. Nakon Oslobođenja zauzimao je razne funkcije.