Izabrana djela Marcela Prousta 1-13

Valentin Louis Georges Eugene Marcel Proust, (Pariz, 10. srpnja 1871. – Pariz, 18. studenog 1922.), francuski romanopisac. Proustove su velike teme korozija bića u protjecanju vremena, ljubomora i ljubav, tjelesnost i determinacije psihe tijelom, nestalnost međuljudskih odnosa i nespoznatljivost stvarnosti, problematičnost identiteta i sebstva, snobizam i politička kultura i diplomacija uoči 1. svjetskoga rata. Smatra se da je vrijeme glavni junak tog romana, no ono Proustu nije zanimljivo kao filozofska apstrakcija (npr. kao u Sv. Augustina) nego kao medij i uzrok svih metamorfoza; ono dovodi do mijena identiteta, ljudske komunikacije, te i do gubitka samog smisla života. Pod utjecajem francuskoga filozofa Henrija Bergsona pisac nalazi izlaz iz naizgledne jalovosti i prolaznosti života u otkriću činjenica da podsvijest skladišti sve impresije, pa je naizgled izgubljeno vrijeme pohranjeno i dostupno u nesvjesnom segmentu bića. Ono nije zauvijek mrtvo, nego se može prizvati na razinu svijesti i izraza nehotičnim, osjetilnim sjećanjem tijela, koje pamti ne samo zbivanja nego i minule porive i emocije. Dvostruko gledište pripovijedanja sastoji se od emocija neiskusna glavnog lika i inteligencije zrelog pripovjedača koji se neprimjetno smjenjuju iza prvog lica sjetnog i često grubo humornog solilokvija i sarkastičnih komentara. No razlika među njima nije samo u iskustvu nego i u činjenici da je pripovjedač svjestan svojega poslanja i smisla života koji otkriva u pisanju: njegov životni neuspjeh ne dovodi nikada u pitanje vrijednost života. Poruka pjesnika i modernog egzistencijalnog metafizičara Prousta afirmira život – iako ne izrijekom: život ne postoji zato da bi jednog dana bio slikom ili knjigom; on je sam po sebi najveća umjetnost, svojevrsno remek-djelo. Kao i u većem dijelu romana, nazočna je dvoznačnost: svijest pripovjedača, nikad fiksna, evoluira u vremenu kao entitet; istodobno, autor često eksplicite poriče bilo kakav kontinuitet sebesvijesti i identiteta osim ukorijenjenosti u tijelu (što je navelo mnoge da proglase duhovnu srodnost piščevu s orijentalnom, hindu-budističkom metafizikom koja niječe zapadnu tradiciju jedinstva osobnosti); jasna je poruka djela da je svrha Traganja zapravo pripovjedačevo duhovno spasenje i u neku ruku ozbiljenje esteticizma Waltera Patera i simbolizma konca 19. stoljeća; no, s druge strane Proustvo djelo uspostavlja čaroliju života neovisno o piščevoj apologiji umjetničke vokacije njegovoj privatnoj opsesiji koja za suvremenoga čitatelja djeluje anakrono i marginalno, dok je njegova usredotočenost na analizu izazvala i dosta kritičkih komentara koji se mogu svesti na dvije točke: Proust ubija život hiperanaliziranjem, a duhovna dimenzija postojanja ostaje mu dobrim dijelom skrivenom zbog sveobuhvatne uronjenosti u vremenom ograničena iskustva. Komplet u 13 svezaka Marcela Prousta, U traganju za izgubljenim vremenom, sadrži: 1.sv.: Put k Swannu, prvi dio: Combray (preveo Tin Ujević, predgovor napisao Antun Polanšćak) 2.sv.: Put k Swannu, drugi dio: Jedna Swannova ljubav, treći dio: Zavičajna imena – Ime (preveo Tin Ujević) 3.sv.: U sjeni procvalih djevojaka, prvi dio: Okolina gospođe Swann (preveo Tin Ujević) 4.sv.: U sjeni procvalih djevojaka, drugi dio: Zavičajna imena – Zavičaj (preveo Tin Ujević) 5.sv.: Vojvotkinja de Germantes I (preveo Tin Ujević) 6.sv.: Vojvotkinja de Germantes II (preveo Tin Ujević) 7.sv.: Sodoma i Gomora I (preveo Vinko Tecilazić) 8.sv.: Sodoma i Gomora II (preveo Vinko Tecilazić) 9.sv.: Zatočenica I (preveo Vinko Tecilazić) 10.sv.: Zatočenica II (preveo Vinko Tecilazić) 11.sv.: Bjegunica (preveo Vinko Tecilazić) 12.sv.: Pronađeno vrijeme I (preveo Vinko Tecilazić) 13.sv.: Pronađeno vrijeme II (preveo Vinko Tecilazić)