Sun Tzu na prozorčiću

Čitanka iz nastranih književnosti za prve razrede vojnih, vjerskih i civilnih školaPredrag Lucic, splitski novinar, književnik i urednik najpoznatiji je po satiricno- -parodijskoj poeziji koja je bila zaštitni znak Ferala, a nakon Ferala i dalje ostaje zaštitni znak zdravog razuma. Vecina tih feralovskih izdanja, pa još ponešto pride, sakupljena je u Lucicevoj novoj knjizi: jogunastoj citanci Sun Tzu na prozorcicu koja se humorom i bistrom misli opire zaglupljivanju i retrogradiranju vjerskog uznesenja i kapitalistickog proširenja, odnosno blaženom neznanju i stanju sretno prevarenih.Lucic je isprdio (da se poslužimo dalmatinštinom) citav niz politickih i crkvenih obmanjivanja kojima je iskljuciva svrha osujecivanje zbiljskog razumijevanja stvari, i utoliko njegove pjesme (i pripadajuca im pitanja za interpretaciju, koja je takoder autor osmislio) postaju relevantna grada za udžbenike logike, ne samo citanke. (Nives Franic)Za ovu Lucicevu knjigu bolja vremena još nece doci. Bolja vremena nece doci ne samo zato što je moderno doba, svodeci parodiju na semioticki i pragmaticki sklop komike i smijeha, te esteticki devalvirajuci jedno i drugo, proizvelo negativan sud o njoj i zatamnilo njezinu metaliterarnu i kriticku funkciju, te je svrstalo u književnu drugu ligu, vec, prije svega, zato što je Lucic bio na drugoj strani dok su elitni intelektualci i obican svijet svaki zlocin i svaku bruku vlastite strane pravdali stvaranjem države.Za Lucica, po znanom modelu priznavanja zasluga, nema olakotnih okolnosti ni sada kad se slika o lažima, o konformizmu i pokvarenosti elitne inteligencije mora naknadno popravljati najrazlicitijim premošcenjima i precicama smišljenim da posluže za upristojavanje životne svakodnevice. Lucic nije gurnuo glavu u pijesak kad masa intelektualaca jeste. On je parodirao i nastavlja da parodira tekstove, izjave i živih ljudi, onih koje vidi na televiziji i srece na ulici, okrecuci tako latinsku rijec De mortuis nil nisi bene u De vivis nil nisi male. O živima ništa drugo do najgore! U konformistickim vremenima ulizicka je maksima De vivis nil nisi bene. (Sinan Gudževic)Kao nadareni Homo ludens, majstor karnevala ili pak uspješni remiks-maker, Lucic razoblicava ovdašnje nacionalno i vjersko bjesnilo; primitivizam, udvornicki mentalitet, konvertitstvo, glupost, lopovluk i bezobzirnost vladajuceg politickog i intelektualnog šljama. S jedne strane, Luciceva se pjesmarica može citati kao kronika hrvatskoga besmisla, odnosno kao naglavce okrenuta hrvatska laž ili pak novouspostavljena povijesna istina; a s druge, kao odlicna književna satira, cije se razumijevanje, cini mi se, ne iscrpljuje samo u sadašnjem vremenu. (Katarina Luketic)Nekoliko pjesama!Predrag Lucic, hrvatski novinar i književnik (Split, 12.2.1964. – 10.1.2018.). Studirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Od 1985. bio je suradnik Ferala, satiricnog podlistka Nedjeljne Dalmacije (od 1990. Slobodne Dalmacije), 1993. bio je jedan od utemeljitelja samostalnog Feral Tribunea, u kojem je bio urednik do gašenja lista 2008. Pokrenuo je i uredivao i biblioteku toga tjednika.Objavio je knjigu Greatest Shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti (u koautorstvu s Borisom Dežulovicem, 1998), satiricne zbirke Haiku haiku jebem ti maiku (2003), Ljubavnici iz Verone (2007), Sun Tzu na prozorcicu (2009), Bezgaca povijesne zbiljnosti (I–II, 2010), Mjesec iznad Splita (2012), Gusle u magli (2013), Step by step – Stepinac (2016).