Dubrovački Srbi katolici : Istine i zablude

Objavljivanjem izuzetnog djela “Dubrovački Srbi katolici, istine i zablude”, dubrovačkog znanstvenika dr. sc. Nikole Tolje, koji je za to upravo dobio Nagradu Grada Dubrovnika, javnosti je tek sada ponuđen cjelovit uvid u okolnosti i razloge iz kojih se preko tisuću Dubrovčana, predvođenih nizom najuglednijih pojedinaca u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, odlučuje izjašnjavati kao Srbi. Među njima su bili Pero Budmani, poliglot i jedan od najvećih filologa tog vremena, Milan Rešetar, također istaknuti filolog i književni povjesničar, Baltazar Bogišić, znanstvenik i književnik, Lujo Vojnović, političar i diplomat i niz drugih. Za shvaćanje okolnosti nastanka pokreta srpskokatolicizma ključno je razumijevanje situacije onoga vremena. Lako je sada iz ove perspektive i nakon dvije Jugoslavije, koje su za Hrvate bile čisto gubljenje vremena, biti pametan, kaže dr. Tolja koji je svoja saznanja, nakon tridesetak godina istraživanja tog fenomena, sabrao na više od 700 stranica knjige. – Dubrovnik je, zajedno s Dalmacijom i Istrom, grcao pod vlašću Austrije, Dubrovčanima posebno omrznute jer je ona bila prvi gospodar nad Gradom nakon njegove višestoljetne samostalnosti, dok Banskom Hrvatskom i Slavonijom harači mađarska vlast predvođena Khuenom-Héderváryjem. Za razliku od toga, na istoku su kneževine, a kasnije kraljevine, Srbija i Crna Gora, samostalne i slobodne države temeljem odluka Berlinskoga kongresa 1878. – objašnjava dr. Nikola Tolja i dodaje kako su se takva Srbija i Crna Gora, te ideja ujedinjavanja južnoslavenskih naroda, dijelu Dubrovčana ukazale kao spas. Dio najuglednijih Dubrovčana izlaz je vidio u srpskoj nacionalno-političkoj ideji, nastojeći svoj grad izdvojiti iz osramoćene i izmoždene kuenovske Hrvatske i približiti ga slobodnoj Srbiji, kojoj su pripisivali ujediniteljsku ulogu. Slobodna Dalmacija, 7. veljače 2012.