Mitski aspekti ekofeminizma

Ekološki feminizam je pokret koji svoj nastanak duguje kako feminizmu tako i sve raširenijem zanimanju za zaštitu okoliša, tzv. ekologizmu, a zasniva se na razmišljanju o podudarnosti između središnjih teza ekologizma i feminizma, odnosno suprotstavljanju dominaciji nad prirodom i dominaciji nad ženama. Ekofeminizam se kao pokret razlikuje od drugih feminizama time što naglašava potrebu za očuvanjem okoliša kao temelja feminističke koncepcije svijeta, ali i time što uporište pronalazi u svojevrsnoj revitalizaciji kulta Majke Zemlje (Geja). Od ideja danas globalno raširenog pokreta dubinske ekologije razlikuje se pak time što uzrok degradacije okoliša i neravnopravnosti u društvu vidi u patrijarhalnom modelu strukturiranja moći u društvu. Prema teoretičarkama ekofeminizma žene nisu uzrokovale uništenje okoliša, već su kao i priroda, stari narodi i kulture bile izložene destrukciji, dominaciji i podčinjavanju. Riječ je o iznimno vrijednoj studiji, prvom cjelovitom hrvatskom prikazu ekofeminizma. Knjiga Mitski aspekti ekofeminizma nije pisana iz pozicije naivne glorifikacije ekofeminizma, a podrobnim seciranjem patrijarhata autorica se nikako ne zadovoljava ni ekofeminističkom opcijom negacije patrijarhalne esencijalističke dogme, na koju se istodobno oslanja, odabirući npr. prirodnost, emocionalnost i brižnost kao pozitivne i poželjne vrijednosti. Upozoravajući na raskorak između teorije i prakse, autorica apostrofira kako se u usporedbi sa zapadnim ekofeministicama, koje su uglavnom usmjerene na teorijsko problematiziranje ekofeminističkih ideja, upravo nezapadne (orijentalne) ili kako ih autorica imenuje «ekofeministice iz egzotičnih kultura», svakodnevno suočavaju s borbom protiv tvrdog patrijarhata u okviru kojega se još uvijek događa npr. obredno spolno sakaćenje djevojčica, potčinjenost i obespravljenost žena, usmrćivanje ženske djece, gdje se silovanja ne smatraju zločinom pa čak ni nemoralnim činom.