Nasljeđe gubitka

Od prve rečenice romana «Nasljeđe gubitka» Kiran Desai uvodi nas u svijet zabačenog prostora obavijena maglom, u zapuštenu i vlažnu kuću staroga suca Jemubhaia, smještenu u sjeveroistočnom podnožju planine Kanchenjunga. Iako na početku djeluje kao mjesto utočišta i sigurnosti koje bi tako izolirano moglo biti bilo gdje na svijetu, tijekom romana postaje mjesto nesigurnosti, straha i nasumičnog nasilja. Sučeva kuća i oni koji u njoj žive (sudac, njegova unuka Sai, kuhar i kuja Mutt) izgubit će povlasticu života izvan vremena i povijesti: i u taj prostor koji je i dalje bogu iza nogu, zaboravljen od sviju, ulazi suvremenost sa svojim događajima. A suvremenost u ovom slučaju znači ustanak, rat, razbojstva i ubojstva, prekinute komunikacije i opskrba, razrušene ceste i mostovi. Iako je radnja romana smještena u polovicu osamdesetih godina prošlog stoljeća i tim se historijskim dijelom oslanja na nepalsku borbu za samostalnost, u «Nasljeđu gubitka» prepoznaje se neumitan slijed povijesti koja neprestano ponavlja istu matricu sukoba i mržnji: ne kao logičan slijed uzroka i posljedica, s jasnim motivima i svrhom, već kao slučajan niz katastrofičnih događaja koji izranjaju na pozadini starih sukoba i mržnji. Za roman «Nasljeđe gubitka» Kiran Desai dobila je 2006. godine prestižnu nagradu ‘Booker’. Predsjednica žirija Hermione Lee, ugledna književna povjesničarka i teoretičarka, autorica iznimne biografije o Virginiji Woolf, nije krila oduševljenje spisateljskim darom Kiran Desai. *** Kiran Desai rođena je u Indiji 1971. godine. Do svoje petnaeste godine živjela je u Indiji, kada se preselila u Englesku kako bi nastavila svoje obrazovanje. Tamo je provela godinu dana, a nakon toga s obitelji se preselila u Sjedinjene Države, gdje i danas živi, redovito, međutim, posjećujući svoju rodnu Indiju. Školovala se u Massachusettsu, a zatim pohađala Bennington College, Hollins University i Columbia University, gdje je studirala kreativno pisanje. Pauzirala je dvije godine kako bi završila svoj prvi roman, Halabuka u voćnjaku guava. Pozornost književne javnosti prvi je put skrenula 1997. godine, objavljivanjem svojih radova u prestižnim časopisima New Yorker i Mirrorwork, u sklopu promocije antologije prigodom 50. obljetnice Indijskog pisanja, koju je uredio Salman Rushdie – Halabuka u voćnjaku guava bilo je završno djelo u antologiji. Kći je poznate književnice Anite Desai, autorice brojnih romana, od kojih su tri bila u užem izboru za nagradu Booker.