Bijeg od knjige

Bijeg od knjige koji je posthumno priredio Jure Kaštelan, ubraja se među najvrednija djela koja su se šezdesetih godina pojavila na obzoru hrvatske književnosti. Njezin autor, Antun Barac, poznat u nas prije svega kao vrstan književni historičar, erudit i teoretičar književnosti, ovdje se predstavlja kao pisac bolnih zapisa nastalih za vrijeme logorovanja u zloglasnom ustaškom zatvoru Nova Gradiška tijekom Drugog svjetskog rata; upoznajemo ga i kao pjesnika koga je rodio imperativ vremena, pa su u tom smislu i te pjesme refleks mučnine i gorčine rata. Knjiga Antuna Barca podijeljena je u tri dijela, zasebne tematske cjeline: prvi, O Knjigama i ljudima pisan je polemičko-feljtonistički; odaje jedno profinjeno shvaćanje književnosti i onog što zovemo oko literature. Sve je tu nabijeno elektricitetom, kipi od zanimljivih otkrića, maštovitih, lapidarnih zaključaka o djelima i ljudima. Drugi dio „KZSTG (kratica za Kazneni zavod Stara Gradiška) sama je jezgra knjige. To je niz lirski i misaono zaokruženih krokija, meditacija, zapažanja, retrospekcije s filozofskim naglaskom na smisao života, histerije i ludila rata, uspomena itd. To su zapravo minijaturne novele, pisane tečno, zanimljivo, crpe svoj rast iz konkretnog podatka ili slike, s osobitim akcentom na poanti same novele. Iz svih tih dokumenata — pisanim tajno u ćeliji — o najtananijim treptajima duše iskri jedno bitno poimanje svijeta koje je dominantno u čitavom Barčevu opusu: etičko osjećanje, ataivističko i angažirano. Treći dio knjige Kroz stisnute zube na neki je način polemički obračun s važnim pitanjima literature i stvaranja. Antun Barac, hrvatski književni povjesničar i kritičar (Kamenjak kraj Crikvenice, 20. Vlll. 1894. – Zagreb, 1. XI. 1955.), doktorirao je 1918. godine s tezom o Vladimiru Nazoru. Od 1930. profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1947. bio je redoviti član Akademije. Barac je znatno pridonio suvremenoj hrvatskoj znanosti o književnosti u kontekstu europskih literatura, o čemu svjedoče mnoge njegove knjige. Među ostalim: Knjiga eseja (1924), Članci o književnosti (1935), Književnost i narod (1941), Veličina malenih (1947), Jugoslavenska književnost (1954).