Beowulf

Beowulf, jedno od najvelebnijih srednjovjekovnih književnih djela, kako staro-engleskih, tako i europskih, najstariji je junački spjev sastavljen u zapadnoj Europi nakon klasične antike. Djelo je nepoznata pjesnika, napisano oko 8. stoljeća, očuvano u rukopisu iz 10. stoljeća, a obrađuje događaje koji su se vjerojatno zbili početkom 6. stoljeća i južnoskandinavskome svijetu. U spjevu se slavi legendarni geatski junak Beowulf, nećak kralja Hygelaca (Geati su bili pleme u današnjoj južnoj Švedskoj), koji pristiže u pomoć danskomu kralju Hrothgaru, čije podanike nemilice ubija čudovište Grendel. Beowulf nadvlada Grendela, a uskoro i Grendelovu majku, koja želi osvetiti sina. Nakon povratka u svoju zemlju Beowulf postaje kraljem Geata i sretno vlada pedeset godina. Pod starost se Beowulf sukobljava sa zmajem, koji pustoši njegovu zemlju, i u tome sukobu, premda uspije ubiti zmaja, i sam pogiba. Beowulf govori kako o čovjekovu neizbježnu usudu na ovoj zemlji (neprestanoj borbi protiv zla, u kojoj je u trenutcima najveće kušnje prepušten sam sebi), tako i o čovjekovoj ranjivosti, krhkosti, odnosno smrtnosti, pa bio on i najveći junak. Ovo izdanje prvi je prijevod Beowulfa na hrvatski jezik. Prijevod je načinjen izravno sa staroengleskoga i poštuje, koliko je to samo moguće, sve vrjednote izvornika.