Budimpešta

Leteći iz Istanbula u Frankfurt, odakle je imao vezu za Rio, brazilski ghost writer José Costa nakratko se, zbog tehničkih problema na zrakoplovu, zadržao u budimpeštanskoj zračnoj luci… I kad se činilo da je taj bezazleni događaj već istisnuo iz pamćenja, neočekivano je sanjao Budimpeštu, grad koji je svojedobno stvarno okrznuo, i počeo je govoriti mađarski: tečno, sa smislom i stilom, osjetivši pritom neko naročito poslanstvo u svome pothvatu. Upao je, kao i mnogo puta kasnije kad bi se između njega i žene, odnosno njega i sina stvorile šutnje koje nisu znali ispuniti, u novi, potpuno drukčiji život od onoga koji je smatrao svojim. Pred njim bi se prostrla Budimpešta, velegrad koji je osvajao zajedno sa svojom učiteljicom i ljubavnicom Kriskom, arhipelag gulaš, fraze, riječi, glasovi, zvukovi… José Costa na kraju je savršeno ovladao mađarskim jezikom i napisao knjigu o svom životu… knjigu čiji je pravi autor ipak njegov ghost writer!