Čovjek iz podruma : roman

Šušteći i pucketajući, nezaustavljivi nokti Rejhane Grozne probijaju zidove svih stanova u naselju, češkaju po obrazu nekog dobrog finog komšiju koji će uvijek tako pristojno šutjeti o svemu važnome i onda ga skalpiraju, kolju, sijeku u komade… Svi šute o istom čovjeku. Zar je već sve rečeno o jednom životu ugašenom na frontu pred sam kraj rata? Iz supruge i braće ne može se iskamčiti ni riječ. Zašto zanijeme kad god razgovor dođe do crne tačke? Zbog straha? Stida? Od nerazjašnjene smrti proći će mnogo godina. Student mašinstva, sin prešućivanog, odlučuje se na čin koji će otvoriti Pandorinu kutiju, minijaturnu, porodičnu. Mladićeva sestra zavlači ruku unutra. Nešto traži. Ne nalazi mira i sve više prezire sebe. U zavadi je sa svojom gitarom. Gnuša se vlastitih prstiju dok iz žica istjeruju baroknu muziku. Rovati po porodičnoj prošlosti i žaliti se na blogu – dokad? Nepoznato lice mami je polupismenim mejlovima. Obećava da će joj otkriti zašto njenog oca više nema, ali pod jednim uslovom: neka potraži zagonetne predmete skrivene po gradu i dokuči šta oni znače. Jedna tajna, možda i dvije… Njihov uznemirujući bas širi se od rovova Grmeča i (poslije)ratnog Bihaća do Detroita i zabačenih kvartova New Yorka. To zlokobno brujanje potresa našu epohu društvenih mreža, elektronske špijunaže i internetskog trača, i prodire još dalje, u završne dekade prošlog stoljeća, u ono već davno vrijeme kasetofona i maloumnih kućnih kompjutera. Tada je socijalizam izdisao, a kiše donosile radioaktivnost iz Černobila. Čuvena havarija nuklearke svojevremeno je užasnula Evropu. A obradovala, navodno, jednog tinejdžera, budućeg profesionalnog programera, poznatog po ogrlici s privjeskom u obliku skarabeja. Simbola besmrtnosti…