Crkva mrtvih djevojaka

Nedavno sam dovršio novi roman, kriminalistički, i oni koji me poznaju znaju da ga mrzim iz dna duše. Dovršio ga jesam, ali tek sad dolazi onaj veseli dio, bezbrojna popravljanja i pokušaja da shvatim kojeg sam vraga uopće htio reći. Nije da ga mrzim jer je loše napisan već zato što nisam baš sposoban pisac koji bi se mogao uhvatiti u koštac s gomilom likova i sve njih smjestiti u pravo okružje i da svi funkcioniraju kako trebaju – takvi pisci koji to uspiju izvesti imaju moje duboko poštovanje i naklon do poda, za takvo što treba biti maher. Ja bih najradije stavio jednog lika u telefonsku govornicu i dao mu da priča s nevidljivim snajperistom.