Crvena konjica

Priče Isaka Babelja predstavljaju surovu i neuljepšanu sliku rata. Pa ipak u ovim oporim zapisima čitatelj će često naići na zrno lirizma sjajno kao grumen zlata. Isak Babelj je nesumnjivo jedan od najvećih ruskih pisaca dvadesetog stoljeća. Crvena konjica je knjiga o ratu, knjiga dobrano drukčija od gotovo svih ratnih knjiga, jedna od najboljih ratnih knjiga svih vremena. Babeljeva knjiga je autentično antiherojska: u njoj rat nije slavna epopeja niti veličanstvena bitka. Babeljev rat je pravi rat: ružan, okrutan i prljav. Tu starog Jevreja kolju, a posljednja mu je želja da to njegova kćer ne gleda; tu čovjeka bičuju do smrti; tu ranjenici jedu po jarkovima; tu djeca umiru od tifusa; tu mrtvi vojnici imaju izrešetano lice i iščupan jezik; tu se mokri po lešu; tu bolesnike kundacima izbacuju s vlaka; tu se rane gnoje od šuge. Pa ipak kroz svu grozotu rata i okrutnosti ljudske ponegdje zasija ljepota prirode kao u poljima purpurnog maka na prvoj stranici knjige.