Daleka zemlja ; Profesor Bernhardi

Socijalno-kritička tragikomedija Daleka zemlja (1911) i politička komedija Profesor Bernhardi (1912) predstavljaju remek-djela, vrhunce ne samo dramskoga, nego općenitog (novelističkog i romansijerskog) stvaralaštva Arthura Schnitzlera. U tragikomediji Daleka zemlja (naslovna metafora upućuje na nepreglednu i nepredvidljivu širinu ljudske duše) Schnitzler – taj svojevrsni literarni dvojnik Sigmunda Freuda – kroz sjetnu igru životnih nesporazuma i sukoba konvencije s iskrenim osjećajima slika galeriju likova iz pseudoaristokratskog salonskog svijeta bečkog građanskog sloja, sustavno raskrinkavajući društvo koje je izvrsno poznavao. U političkoj komediji Profesor Bernhardi autor prikazuje kompleksni politički sukob u jednoj izrazito klerikalnoj sredini, koji ovako započinje: pred vratima bolesničke sobe u kojoj pacijentica zapada u predsmrtnu euforiju popraćenu osjećajem nagloga ozdravljenja, profesor Bernhardi kao odgovoran liječnik zabranjuje svećeniku da ju posjeti jer bi kod nje izazvao smrtni strah koji bi razbio postojeću blagotvornu euforiju, dok svećenik pak misli da bez svetog sakramenta za nju nema spasa… Pacijentica umire, a rasplamsava se politički sukob uz naoko usput ugrađene naznake antisemitizma.