Đavo prvo pojede svoju majku

Pilićev prvi roman je realistična slika iz ’90-tih godina, storija o ljudima koji su izašli (a i o onima koji nisu) iz rata, noseći se s gadarijama koje život nosi i njihovim posljedicama. To je priča o izgubljenim curama i momcima iz vašeg susjedstva, koje ste prije 7-8 godina pozdravljali u liftu i na ulici, a koji su sada jednostavno nestali iz vaših života, nošeni nekim drugim vjetrovima. Evolucija jedne južnjačko-kontinentalne klape ljudi tijekom devedesetih promatrana kroz oči samih aktera priče. 216 stranica natopljenih pivom, narkoticima, ‘intelektualim onaniranjem’, samoironijom, postkoitalnom i postmodernom depresijom. Orgazam koji traje od početka do kraja korica, dok ne shvatite da vas knjiga šamara svakom novom stranicom pričajući vam stvari kojih niste bili svjesni i koje, zapravo, možda ne želite ni čuti.