Dijalektika prijelaznog perioda

Novo djelo proslavljenog ruskog književnika u kojem, pored vraćanja u rusku povijest, socijalni i društveni položaj čovjeka, a sve obogaćeno ironijom (kao u prethodnim knjigama Generation P, Omon Ra…), autor dodaje novost – spolni život ruskog čovjeka. Zanimljivo i šaroliko strukturirano, djelo je sadržano od pjesme Elegija 2, romana Brojevi, dulje pripovijesti Makedonska kritika francuske misli te pet priča s istočnjačkom tematikom – sve međusobno povezano likovima, radnjom i naslovom. Vatreni seks, čuda digitalne tehnologije, neuhvatljivi putovi pranja mafijaškog novca, istočnjačka mudrost – sve to donosi nova knjiga kultnoga ruskog pisca Viktora Pelevina Dijalektika prijelaznog perioda (Dialektika perehodnogo perioda iz Niotkuda v Nikuda, 2003). Pod ovim neobičnim naslovom, posuđenim od klasika marksizma, kriju se roman Brojevi, dulja pripovijest Makedonska kritika francuske misli te priče Jedan vogue, Iluzionistička grupa, Gost na prazniku Bon i Zapis o traženju vjetra. Riječ je o tekstovima nastalim u posljednjih nekoliko godina, koji se, kao i većina radova Viktora Pelevina iz postsovjetskog razdoblja, veselo poigravaju sa žanrovskim i inim obrascima na koje smo navikli u svakodnevnoj komunikaciji. Tako će sasvim neočekivana uvodna poema Elegija 2 pri prvom, vizualnom kontaktu zacijelo djelovati kao dulji moto, citat koji podsjeća na nešto važno u romanu ili pak opravdava uvrštavanje kraćih tekstova “pod zajednički krov”. No, Elegija 2 citatni je odgovor na Elegiju Harmsova prijatelja Aleksandra Vvedenskog, kojom se obznanjuje glavna tema njegovoga pisanja, a to je – smrt (u svim varijantama i agregatnim stanjima). Uvod u priču o smrti zapravo predstavlja roman Brojevi, koji se bavi životom i djelom tipičnog novorusa (mladog vrlog čovjeka koji je odbacio sovjetski romantizam i priklonio se najgorim praksi.