Dijete svojega vremena

Tek šest godina trebalo je Benitu Mussoliniju da osvoji apsolutnu vlast i uspostavi fašizam kao temeljnu ideologiju države. Dana 23. ožujka 1919. opskurni novinar i politički otpadnik osnovao je u polupraznoj dvorani Borbeni odred, a 3. siječnja 1925. kao predsjednik Vlade s govornice Parlamenta proglasio je smrt demokracije. Korak po korak, jedan od najboljih suvremenih talijanskih pisaca Antonio Scurati portretira rađanje diktatora koji je instinktom političke životinje nanjušio frustraciju i strah svojih sunarodnjaka u neizvjesnim i mutnim poslijeratnim vremenima, a onda sebe predstavio kao jedinog dovoljno snažnog vođu da “Italiju ponovno učini velikom”. U tom trenutku čini se da se svijet savija u korist ovog neuglednog provincijskog učitelja koji se iz redakcije svojih novina pokušava društveno uzdići. Pridružuju mu se slavni i anonimni, pogodujući na razne načine njegovu uspjehu i čineći ga neumoljivim djetetom svojega vremena. To su, među ostalima, Margherita Sarfatti, ljubavnica koja ga uvodi u krugove više srednje klase; Gabriele D’Annunzio, duga sjena uporno nadvijena nad njegovu karizmu; nemilosrdni ratni povratnici koji naoružavaju njegovu misao; Giacomo Matteotti, jedini zaista oporbeni glas u Parlamentu, čije će ubojstvo ugroziti njegove osvajačke planove. Historiografija je secirala svaki aspekt njegova života, ali parabolu o Mussoliniju i fašizmu nitko nikada nije pokušao pretočiti u roman. Ovjenčan najvažnijom talijanskom nagradom Strega te preveden u više od trideset zemalja, M. Dijete svojega vremena roman je u kojem nema ničega izmišljenog, koji jasno pokazuje kako populisti u kriznim vremenima dospijevaju na vlast, pripovijest koja govori jednako o nama danas koliko i o Mussoliniju i njegovu dobu.