Josip Bersa

Dubrovačke slike i prilike

11,00

Nema na zalihi

Težina 831 g
Format 16 × 22 cm
Autor

Izdavač

Mjesto izdanja

Zagreb

Godina

1941

Broj stranica

296

Uvez

Tvrdi

Stanje knjige

Vrlo dobro

Lokalitet

, ,

Razdoblje

,

Forma

SKU: 019770 Kategorija:

BERSA, Josip, pisac i arheolog (Zadar, 13. I 1862 — Zadar, 5. XII 1932). Brat je skladateljâ Blagoja i Vladimira te kipara Bruna. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju (do 1880) polazio je u Dubrovniku. Potom je u Grazu upisao medicinu, ali se uglavnom bavio pjesništvom. Nezadovoljan studijem, vratio se u Zadar, gdje je kraće vrijeme radio kao financijski službenik u Namjesništvu te nastavnik na gimnaziji, a zatim u Arheološkom muzeju kojemu je niz godina bio i ravnatelj. Umirovljen je 1927. na dužnosti konzervatora. Njegovo poprsje izradio je brat Bruno. — B. se bavio književnošću, kulturno-povijesnim radom i arheologijom. Javio se pjesmom Panteon u Slovincu (1884, 8). Pjesme je objavio u Dubrovniku, zabavniku (1885), Javoru (1885), Stražilovu (1885–1888, 1892), Vuku (1885), Zori (1885, 1897), Smotri (1887), Bosanskoj vili (1889, 1910), Letopisu Matice srpske (1889), Novoj Zeti (1890, 1891), Brankovoj večeri (1894), Srpskome glasu (1894), Dubrovniku, kalendaru (1897, 1898, 1900), Glasu Crnogorca (1897). U pjesmama prevladavaju ljubavni i antički motivi, ali ponekad i nota ironije i humora u ocrtavanju zadarskoga građanskog života (Sonetti zaratini). Pripovijetke je objavio u Slovincu (1884) i Smotri dalmatinskoj (1906). U knjizi proza S mora i primorja (s M. Carem) opisivao je život ribara i pomoraca. Njegov pokušaj dopune Njegoševe posvete Prahu oca Srbije uz Gorski vijenac izazvao je u svoje vrijeme polemiku (Bosanska vila, 1914 i dr.). Dubrovačke slike i prilike su anegdotično-memoarsko djelo iz kulturne, društvene i političke povijesti Dubrovnika 19. stoljeća. Uz M. Cara i P. Kasandrića bio je osnivač lista za književnost i umjetnost Vuk (Zadar 1885) te urednik Telegrama Korrespondenz-Bureau-a (Zadar 1915–1916). Kulturno-povijesnim prilozima javljao se u Stražilovu (1892), Programma ginnasiale di Zara (1895), Smotri dalmatinskoj (1895), Glasniku Matice dalmatinske (1903), Rešetarovu zborniku (1931). Izdvajaju se rasprave o Pliniju mlađemu (Le idee morali di Plinio il Giovine, Programma ginnasiale di Zara, 1895; Plinije mlagji na selu i starinski osjećaj prirode, Glasnik Matice dalmatinske, 1903), koje su objavljene i kao posebne brošure. Za službovanja u Arheološkom muzeju u Zadru napisao je mnogo članaka, ponajviše o rimskim ostacima iz sjeverne Dalmacije (Nadin, Podgrađe kod Benkovca, Nin, Skradin i dr.), koje je tiskao u domaćim i stranim časopisima: Bullettino di archeologia e storia dalmata (1899–1906, 1915; Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 1920), La Rivista dalmatica (1899), Jahreshefte des Österreichischen archäologischen Institutes (Beč 1900), Glasnik Matice dalmatinske (1903/1904), Mittheilungen der Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale (Beč 1905), Jahrbuch für Altertumskunde (Beč 1910), Notizie degli scavi di antichite (Rim 1923) i u Bulićevu zborniku (1924). Napisao je operna libreta za braću Vladimira (Cvijeta, 1898; Andrija Čubranović, 1900; Mozartova smrt, neizvedena) i Blagoja (Jelka, 1901). Blagoje je uglazbio više njegovih pjesama. Pjesme su mu prevedene na češki. — B. je bio zakašnjeli romantičar čiji književni rad najčešće nije prelazio kulturno-povijesne okvire. Ipak, kritičari su u njegovoj prozi Dubrovačke slike i prilike, uočili znatne književne vrijednosti. N. Ivanišin ga smatra najboljim pjesnikom i solidnim pripovjedačem časopisa Slovinac, a N. Karuc hvali posebice njegove zadarske sonete. Njegova se korespondencija čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Sastavio Miljenko Foretić za HBL (1983)