Duga nad akademijom

Povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Bela Duranci rođen je 5. srpnja 1931. u Baču. Sin je Janka i Kate, rođ. Budanović. Prema natuknici iz Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, biskup Lajčo Budanović bio mu je djed ujak po majci. Djetinjstvo je proveo u Selenči, Bođanima i Monoštoru, a 1942. upisao se u somborsku gimnaziju. U Suboticu se doselio 1945. te je ondje nastavio gimnazijsko školovanje. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1963. diplomirao je povijest umjetnosti kao izvanredni student. Od 1959. do 1975. kustos je u Gradskom muzeju u Subotici te ondje vodi umjetničku zbirku. Jedan je od osnivača ustanove Likovni susret 1962., a idućih desetak godina i njezin stalni suradnik. Od 1975. radi u Domu kulture Gradska kuća u Subotici te sudjeluje u osnivanju ispostave za zaštitu kulturnih spome nika. Rezultat tih napora bilo je i utemeljenje Međuopćinskog zavoda za zaštitu kulturnih spomenika 1980., u kojem je radio do odlaska u mirovinu 1984. Bavio se istraživanjem djelatnosti pretežito zavičajnih i vojvođanskih likovnih umjetnika, odraza umjetničkog pravca secesije u Subotici, razvitkom i radom umjetničkih likovnih kolonija u Vojvodini te zaštitom spomenika. Surađivao je s mnogobrojnim likovnim umjetnicima, umjetničkim kolonijama, kulturnim ustanovama, muzejima i galerijama. Radio je na mnogim samostalnim, kolektivnim, studijskim i retrospektivnim izložbama, a od 1962. prati rad i razvitak »slamarki« i stvaralaštva naive u tehnici slame (protagonist je dokumentarnog filma Branka Ištvančića Od zrna do slike). Od 1970. do 1989. bio je predsjednik ocjenjivačkog suda za dodjelu vojvođanske likovne nagrade Forum u Novom Sadu. Prikaze, eseje i studije objavljivao je u Subotičkim novinama, Magyar Szóu i Dnevniku, Politici te časopisima Rukovet, Híd, Létünk i Üzenet. Svoje je priloge objavljivao i u stručnim publikacijama u zemlji i inozemstvu. Surađivao je u izradi televizijskih priloga i emisija s područja likovnih umjetnosti. Biblioteka Ka umetnosti.