Dvadeset veličanstvenih pripovjedaka Vladimira Nabokova

Kozmopolitski ruski emigrant, erudit, profesor književnosti, prevoditelj, učitelj tenisa i skupljač leptira Vladimir Nabokov (1899-1977) jedan je od najcjenjenijih književnika 20. stoljeća. Najpoznatiji po romanima (Lolita, Dar, Blijeda vatra…), napisao je i stotine poema, desetke pripovjedaka, drama, književnih kritika i eseja. Kombinirajući utjecaje klasične ruske i moderne europske književnosti – nadasve Puškina, Cehova, Prousta i Joycea – stvorio je samosvojan, izvanvremenski književni kontinent koji počiva na jedinstvenu iluzionističkom umijeću. Za razliku od romana, Nabokovljeve su kraće proze dosad bile gotovo posve nepoznate hrvatskom čitateljstvu. Zbirka Dvadeset veličanstvenih pripovjedaka Vladimira Nabokova izbor je iz njegova pripovjedačkog opusa i pruža uvid u majstorove razvojne etape: od mladalačkih strasti i političke obojenosti do visoko estetizirane i hermetične proze, od anegdote i dosjetke do vrtoglavih spirala, psiholoških i metanarativnih poniranja. Pred čitateljem se rastvara širok spektar motiva i ugođaja: tragični gubici, neprolazno žaljenje, klaustrofobične drame iz svakodnevice, iskoraci u snolike i natprirodne krajobraze, poruga ljudskim zabludama i gluposti, zgražanje nad hladnoćom i okrutnošću. Pripovijetke u njihovoj heterogenosti objedinjuje tematika egzila te dijalektika umjetničkih oaza i brutalne zbilje, ali i virtuoznost izvedbe: nenadmašno minijaturističko umijeće, sposobnost stvaranja živopisnih, fino iznijansiranih svjetova u samo nekoliko poteza. Ujedno, u svakom se segmentu teksta može razabrati Nabokovljeva alkemijska vještina, koja jezik pretvara u prostor fascinacije i ushićenja. Napomena: knjiga dolazi iz otpisa javne knjižnice. Stanje uredno.