Filološke dvoumice

Beškerova nova knjiga odaje i objedinjuje karakteristike raznih stavova i pristupa. Već u samu naslovu prisutno je priznanje: za mnoge pojave u jeziku i pismenosti nemamo gotovih odgovora ili pak ne možemo prihvatiti one koji nam se žele nametnuti; suočavamo se stalno s „dvoumicama kakve nam autor knjige podastire ili na koje nas upozorava… U povijesnom presjeku, Beškerovi tekstovi, među kojima ima i dosta dosad neobjavljenih, oslikavaju jezičnu, duhovnu i političku situaciju u hrvatskim medijima, ali nam, često i na veoma duhovit način, pokazuju da ni druge zemlje, poput Italije ili Francuske, nisu pošteđene sličnih problema. S druge strane, autorova strast prema etimologiji – koja nam na stranicama “Filoloških nedoumica” otkriva daleko širu paletu zanimljivih pojmova od “sanske koze” ili “kajgane Svetog Petra” – može biti od velike koristi svakome tko se u svom radu na ovaj ili onaj način služi jezikom, primjerice, prevoditeljima ili – što da ne? – novinarima. Uvršteni tekstovi, ističe autor u zaključnoj napomeni, nisu mijenjani, a izbačeno je tek poneko ime ili opaska koje nije relevantna ni po gledišta ni po argumente. Šteta je jedino što kod pojedinih tekstove, uz godinu njihova nastanka, nema i drugih podataka, poput medija u kojem su objavljeni, jer bi to svakako dalo dodatan doprinos cjelovitijoj slici o posljednjih deset i više godina hrvatske jezične debate. Bilo kako bilo, “Filološke nedoumice”, pisane iz vizure nepristranog, no nadasve kompetentnog promatrača, ne bi trebale biti lektira samo za jezikoslovnu struku – gdje će zacijelo polučiti i poneki uzdah nezadovoljstva – već prije svega za tzv. laike, čije se svakodnevice jezik i njegove nedoumice ipak najizravnije tiču. (iz recenzije Borisa Perića)