Frulaš

Frula! Do sada nije vjerovao u nju kao, uostalom, ni u Njega, ali do sada ga još nisu ni pustili na Proslavu, ostavljajući ga neka čezne i žudi u tami gotovo puste nastambe i sutradan sluša kako se dječaci mladi od njega hvale svojom snagom i brojem žena i djevojaka koje su imali i zadovoljili te noći. Frula! Mada se zbog Njegovih širokih prsa Činila manjom, bila je šira od dva raspona dječakovih prstiju i blistava od vlastitog mračnog sjaja, glatka poput uglačanih kostiju ili nedrvenih-nekamenih-nemetalnih krhotina iz Ruševina… stakla! Sastojala se od niza cjevčica, neljudskom vještinom izrezbarenih iz jednog jedinog komada. Ali nije ga fascinirao njen oblik, kojeg je bezbroj puta vidio ponovljen u sjenicama, već žene. Gole žene.