Gomorra

Znam i imam dokaze. Znam odakle potječu ekonomije i odakle im miris. Miris afirmiranosti i pobjede. Ja znam što odiše profitom. Znam. A istinitost riječi ne uzima taoce jer guta sve i sve pretvara u dokaz. Ne treba izvlačiti protudokaze ni pokretati istrage. Ona motri, odvaguje, gleda, sluša. Zna. Ne dosuđuje nikome kavez i svjedoci ne povlače iskaze. Nema pokajnika. Ja znam i imam dokaze. Znam kamo nestaju stranice ekonomskih priručnika mijenjajući svoje fraktale u materijale, predmete, željezo, vrijeme i ugovore. Znam. Dokazi nisu skriveni ni u kakvom skrivenom memorijskom štapiću zakopanom u jami. Nemam kompromitirajuće snimke skrivene u garaži u nekom nepristupačnom planinskom selu. Ne posjedujem ni fotokopirane dokumente tajnih službi. Dokazi su nepobitni jer su pristrani, zabilježeni vlastitim očima, ispričani riječima i iskaljeni osjećajima koji su odjeknuli od željeza i drva. Ja vidim, osluškujem, gledam, govorim i tako svjedočim, tom ružnom riječju koja još može koristiti kad šapuće: To je laž na uho onoga tko sluša uspavanke o mehanizmima moći u obgrljenoj rimi. Napokon, istina je djelomična i kad bi se mogla svesti na objektivnu formulu, bila bi kemija. Ja znam i imam dokaze. Stoga govorim. O tim istinama.