Holografski svemir

Postoje dokazi koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu – od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji – samo slike nalik duhu, neka vrsta divovskog holograma. Drugim riječima, sve što vidimo samo je slika nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena. Glavni arhitekti ove zapanjujuće zamisli među najeminentnijim su svjetskim misliocima: fizičar sa sveučilišta u Londonu, David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; Karl Pribram, neuropsiholog sa sveučulišta Stanford, i autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika «Jezici mozga». Začudo, Bohm i Pribram do svojih su zaključaka došli neovisno jedan od drugoga, radeći u dva vrlo različita smjera. Bohm se u holografsku prirodu svijeta uvjerio tek nakon godina nezadovoljstva zbog nemoći standardnih teorija da objasne sve pojave u kvantnoj fizici, dok je Pribrama uvjerio neuspjeh standardnih teorija mozga u objašnjavanju različitih neuropsiholoških zagonetki. Kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja. Te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa svemirom pa čak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomiče fizičke predmete a da ih nitko ne dodiruje.