Istra i Rijeka u Hrvatskome proljeću

Povijest Hrvatskog proljeća je živa povijest ne samo po onima i kroz one koji su aktivno ili pasivno sudjelovali u tim burnim i prijelomnim događajima nego, nadasve, i zbog posljedica tih događaja. Samostalna i neovisna Hrvatska je danas realnost. Neprijeporno je da je većina proljećara, matičara i sveučilištaraca, iako im krajnji cilj nije bilo izdvajanje Hrvatske iz jugoslavenske federacije (osim pojedinima), nego ostvarivanje ravnopravnosti republika i naroda u okvirima postojeće države, već tada, početkom 70-ih ugradila svoj idealizam, htijenja, ufanja, domoljublje i slobodoljublje u, dvadeset godina kasnije, realizirani projekt samostalne demokratske hrvatske države. No, knjiga nije samo o njima. Istraživanje bi bilo nepotpuno bez onih koji tada nisu prepoznali značaj ‘Proljeća’, onih koji, zbog svojih tadašnjih ideoloških stavova i usmjerenja, u to vrijeme nisu mogli prihvatiti radikalnije zamisli reformskog pokreta, posebice njegov nacionalni program, iako su bezrezervno prihvaćali društvene, političke i gospodarske reforme, koje su Hrvatsku naposljetku dovele u poziciju konfederalne jedinice i pripremile je za proces razdruživanja i prekid političkih i državnopravnih veza s jugoslavenskom federacijom.