Iz trećeg svijeta u prvi

Memoari Lee Kuan Yewa (1923-2015) Rijetki su sićušnom Singapuru davali velike izglede za preživljavanje kad se osamostalio 1965. godine. Danas je bivše britansko trgovačko središte uspješna azijska metropola sa četvrtim najvišim prihodom po glavi stanovnika na svijetu. Priču o toj transformaciji ovdje nam priča karizmatični, kontroverzni otac-utemeljitelj Singapura, Lee Kuan Yew. Prekapajući duboko po svojim vlastitim detaljnim zabilješkama i nikad prije objavljenim dokumentima i zapisnicima Kabineta, Lee detaljizira izuzetne napore kroz koje je prošao otočni grad-država u Jugoistočnoj Aziji kako bi preživio. Napisao sam ovu knjigu za mlađu generaciju Singapuraca koji stabilnost, rast i prosperitet uzimaju zdravo za gotovo. Želim da saznaju kako je teško bilo maloj zemlji od 610 km2 bez prirodnih resursa preživjeti između većih, novih neovisnih država koje su sve slijedile svoje nacionalističke politike. Oni koji su prošli traumu rata 1942. godine i japansku okupaciju, te sudjelovali u izgradnji nove singapurske ekonomije, nisu toliko borbeni. Ne možemo dopustiti da zaboravimo kako javni red, osobna sigurnost, ekonomski i društveni napredak te prosperitet nisu prirodan poredak stvari, nego ovise o neprekidnim naporima te nastojanju poštene i učinkovite vlade koju narod mora izabrati. Ova knjiga pokriva dug, težak i naporan rad na traženju putova da ostanemo neovisni i preživimo bez Malezije kao svoga zaleđa. Morali smo raditi protiv, činilo se, nepremostivih izgleda da stignemo iz siromaštva u prosperitet u tri desetljeća. Naš uspon bruto-nacionalnog dohotka u 1959. s 400 dolara (kad sam preuzeo Kabinet kao predsjednik vlade) na više od 12 200 američkih dolara u 1990. (kad sam odstupio) te 22 000 dolara u 1999., dogodili su se u vrijeme izuzetnih političkih i ekonomskih promjena u svijetu. U materijalnim terminima, svoje probleme siromaštva Trećega svijeta ostavili smo iza sebe. Međutim, trebat će još jedna generacija prije nego što će se naša umjetnost, kultura i socijalni standardi moći mjeriti s infrastrukturom Prvoga svijeta. Za vrijeme Hladnoga rata tijekom 1960-ih i 1970-ih, kad je situacija bila daleko od toga da bude jasno koja će strana pobijediti, priklonili smo se Zapadu. Hladnoratovska podjela stvorila je jednostavnije međunarodno okružje. Budući da su naši neposredni susjedi bili protiv komunista, uživali smo i regionalnu solidarnost i međunarodnu podršku iz Amerike, Zapadne Europe i Japana. Do konca 1980-ih bilo je jasno da smo na pobjedničkoj strani. Ovo nije knjiga o tome „kako nešto napraviti”, bilo da se radi o ekonomiji, vojsci ili državi. Ovo je zbir problema s kojima smo se moji kolege i ja susreli i o tome kako smo se postavili prema njihovu rješavanju. Svoju sam prethodnu knjigu napisao kao kronološku narativu. Da sam s ovom napravio jednako, bila bi predugačka.