Izgubljena knjiga

Enzo Bettiza odavno je napustio je Dalmaciju o kojoj je pisao u knjizi Egzil. Pa čemu onda još jedna knjiga, od šestotinjak stranica, koja također govori o Dalmaciji, točnije Splitu, odrastanju u njemu i prinudnom odlasku 1945., te traženju zavičaja nakon zapažene karijere u Europi? Sâm Bettiza to ovako objašnjava: Kada, nakon prestanka talijanske okupacije 1943., njemačke štuke počnu bombardirati Split, to je početak dramatičnog vremena i dubokih promjena. Dolaze Nijemci i ustaše. To su bila turobna vremena, crni i tužni period, podzemno su se počele stvarati mnoge zanimljive stvari za mlade ljude. Nova iskustva. Vjerojatno mi je to ostavilo duboki pečat. Piščev ‘drugi ja’ u romanu je Marco Razmilo, mladić rođen u obitelji vlasnika splitske cementare, njegov slavenski prijatelj i vršnjak je Matej Rendić, a uz njih je Perty, zvani Maestro, slikar ‘promašenog genija’, koji se, nakon neuspjeha u Parizu, bolestan vraća u Split. Naravno, pravog odrastanja nema bez žena, pa je u romanu i Tasja Nachtigal, prevoditeljica u njemačkoj vojnoj Komandi, špijunka koja radi i za partizane i odlazi s njima u hercegovačka brda da bi se na kraju udala za britanskog časnika pri Titovu Vrhovnom štabu na Visu. Izgubljena knjiga je, kaže akademik Tonko Maroević, jedina knjiga o ratnom Splitu, a Bettičin nazovi grijeh, zbog kojega ga poglavari grada Splita nisu proglasili počasnim građaninom, vjerojatno je to da knjigu piše na talijanskom, živi u Italiji i, eto, usuđuje se primijetiti što u poratnom Splitu nije dobro. Autor spominje i Goli otok, na kojem će završiti njegov daljnji rođak, pripadnik UDBE, razmišlja o slikarstvu, suprotstavlja Dostojevskog i Tolstoja, a uvodi i druge likove kakvi se mogu sresti samo u tragičnim ratnim zbivanjima. Iako je glavni junak romana mladić koji slika, osjeća, proživljava, razmišlja, kao svako mlado čeljade u dobi odrastanja, u ovom slučaju u ratnim uvjetima, zapravo je, ipak, u prvom planu Split, kojega izrijekom autor nigdje ne spominje, a smješta ga u Iliriju. Split, mediteranski grad u svoj svojoj neopisivoj i čudesnoj živosti, europski simbol gdje se sastaju razne kulture, razni idiomi. Split, ne kao karikatura, već kao sudbinski grad, prožet atmosferom Vidovićevih slika. Izgubljenu knjigu na hrvatski je prevela Jelena Butković, a ilustracija na naslovnici djelo je Nenada Martića.