Izvan domašaja uma

Općeprihvaćena je činjenica da čovjek upotrebljava samo mali dio svojih umnih sposobnosti. Jedan je znanstvenik izjavio: Vjerojatno je 99% čovjekovih sposobnosti posve neiskorišteno. Čak i danas mnogi koji se smatraju uljuđenima i obrazovanima većinu vremena provode radeći poput strojeva, a u dublje razine svog uma zavire jedva jednom ili dvaput za životnoga vijeka. Evoluciji je bilo potrebno deset milijuna godina kako bi nas opremila nevjerojatnim mozgom čije su sposobnosti, čini se, neograničene, no mi se koristimo samo njegovim sićušnim dijelom. Ponašamo se poput obitelji koja ima na raspolaganju golemu palaču, ali radije boravi u nekom kutku podruma. Snažna usmjerenost zapadne civilizacije na vanjski, materijalni svijet, na ovladavanje prirodom, stvorila je velika tehnološka postignuća, ali to je imalo cijenu. Gotovo je zanemaren čo’vjekov unutarnji duhovni svijet pa naš sputani i zakržljali duh danas vapi za širenjem. Diljem svijeta može se zamijetiti gorljivo zanimanje za duhovne vježbe i psihičke moći, za opojna sredstva koja proširuju iskustvo uma, za misticizam, hipnozu, meditaciju, snove i kreativnost. Raste čovjekova potreba za nadosjetilnim iskustvima i sve je više ljudi koji se otiskuju na unutarnju odiseju kako bi u cijelosti spoznali svoje mogućnosti i razvili neograničene sposobnosti sakrivene u svakom od nas. Međutim, jedan je naš suvremenik, biolog, upozorio: Moramo znati kamo idemo i kako ćemo tamo stići! Pa kamo mi to, dakle, idemo i kako možemo tamo stići? Odvažimo li se na putovanje našim unutarnjim prostranstvima, potreban nam je zemljovid područja koja želimo istražiti. A moramo naučiti i kako putovati.