Jedan, nijedan i sto tisuća

Vitangelu Moscardi žena jednoga dana skrene pozornost na činjenicu da mu se nos počinje iskrivljavati i skretati udesno. On se počinje promatrati u zrcalu i gledati na sebe kao na drugoga. Subjektivna svijest i doživljaj vlastitoga Ja razlomljuje se u kaotično umnogostručenje Moscardinih slika u tuđim očima. Identitet, uzročnost i neproturječnost, kao svojevrsni postulati spoznaje i opstojanja kao takvog pokazuju se upitnima, a do maločas homogeni pojedinac postaje strancem samome sebi. Da bi se spasio, Moscarda odlučuje jednog po jednog uništiti svakoga od sto tisuća stranaca u sebi…Poigravajući se groteskom, kazališnom metaforom varljivosti svijeta, esejističkim pasažima stopljenima s tkivom pripovijedanja, gradi Pirandello ovaj svoj osebujni roman.