Jezerska voda nikad nije slatka

Bježeći od skupoće i ravnodušnosti Rima, na prelijepo jezero Bracciano doseljava se obitelj Antonije, žene ponosne do tvrdoglavosti, koja se sama brine za četvero djece i muža u invalidskim kolicima. Antonia je poštena, ne pristaje na kompromise, vjeruje u opće dobro, no ipak želi naučiti svoju jedinu kćer da se iznad svega oslanja na samu sebe i da uvijek drži glavu uzdignutu. Gaia je najpametnija u obitelji i neće završiti kao ona, obrazovanje će biti njezin izlaz. I Gaia uči, uči ne žaliti se, čitati rječnike i knjige, braniti se, skakati u mutno i hladno jezero bez trunke straha… No agresivnost i bijes vrebaju poput zmije i ne prestaju rasti u njoj – jer kako se boriti za svoje snove kada pripadaš onima koji gotovo da nemaju ništa? U godinama 2000-im u kojima se odvija radnja romana Jezerska voda nikad nije slatka velike političke i građanske bitke više ne postoje, računa se samo borba za svoje mjesto pod suncem. Radikalno nepomirljiva, Giulia Caminito progovara o neispunjenim obećanjima “bolje budućnosti” i razočaranju u snove čitave jedne generacije – dirljiv, ljutit, sjajan, izvrnut naglavce bildungsroman.