Jezik Misala hruackoga

Studije o jeziku Misala Šimuna Kožičića Benje (1531.) Uredio Mateo Žagar. Modruško-senjski biskup Šimun Kožičić Benja u vlastitoj tiskari u Rijeci objavio je u šest mjeseci šest glagoljskih knjiga, među kojima je Misal hruacki najveća i najljepša. O uređivanju jezika glagoljskih liturgijskih knjiga pisao je u posveti svoga historiografskoga djela Knižice od? žitie rimskih? arhiereov? i cesarov? osvrnuvši se na odnos staroga (naslijeđenoga) i novoga (popravljenoga). Zbog nedovoljne proučenosti jezika Kožičićevih liturgijskih knjiga narav toga odnosa nije bila precizno određena. Na temelju usporedbe razlika u uporabi glagolskih oblika na grafematičkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksičkoj, semantičkoj i stilskoj razini u Kožičićevu Misalu i trima hrvatskoglagoljskim tiskanim misalima 15. i 16. st. (Prvotisku, Senjskom misalu, Misalu Pavla Modrušanina) došlo se do spoznaje da je Kožičić jezik svoga Misala dosljedno redigirao prema Vulgati.