Kabalističke poruke

Kabala nije jedna knjiga, jedna dominantna misao, jedno razdoblje u povijesti religije, jedan mistik i njegova škola. Kabala je čitav sustav mišljenja. A kada se o Kabali govori i piše u prvom redu treba razbiti neke predrasude koje su prisutne pa i dosta rasprostranjene među onima koji o Kabali ne znaju dovoljno, ili su svoja saznanja stjecali iz obilja problematične literature i nepouzdanih izvora. Kabala, dakle, nije priručnik ni crne ni bijele magije, nije skriveno znanje kako se može vladati drugim ljudima ili čitavim svijetom, nije djelo mračnih sila, ni težnja za stjecanjem demonskih moči. Ako je riječ o moči, to je ona moć koja proistječe iz udubljivanja u značenja, u otkrivanju skrivenih poruka kojima zrače tekstovi što nas približavaju bitnom poznavanju svijeta, znajući kako je naš svijet nastao, kako opstaje i kako će jednom nestati – to je duboko sagledavanje odnosa čovjeka i Boga, početka i kraja svijeta. Kabala je zapravo filozofski i ezoteričan sustav koji obuhvaća bitna pitanja ljudske egzistencije i traži odgovore koji čovjeka zaokupljaju od trenutka kada je postao svjesno biće. (…) Dva su ključna djela Kabale i židovskog misticizma: “Sefer jecira” (Knjiga stvaranja) i “Zohar” (Knjiga sjaja)… “Sefer jecira” je nevelika knjiga od šest poglavlja, ne više od 1600 riječi o “trideset i dvije čudesne Staze Mudrosti, deset “neizrecivih sfirot i dvadeset i dva slova koji su temelj svega postojećeg. Taj spis datira negdje između trećeg i šestog stoljeća i jedan je od najranijih tekstova židovskog misticizma. S druge strane “Zohar” je “središnje djelo kabalističke književnosti i obuhvaća više knjiga i tekstova na različite teme. Autorstvo, ili barem skupljački rad, pripisuje se španjolskom kabalistu Moše de Leonu koji je glavne spise objavio u trinaestom stoljeću. Sadržaj “Zohara” nije lako sistematizirati, a njegovo tumačenje i pravilno razumijevanje temelji se na “tumačenju smisla i riječi teksta, u odnosima između smisla i riječi, mikro i makrokozmosa, viših i nižih razina postojanja, gornjih i donjih svjetova u stalnoj ovisnosti. (…) U “Kabalističkim porukama” autorica Jasminka Domaš izvlači za zainteresiranog čitatelja neke od bisera mistične književnosti skrivene i sklonjene među stranice knjiga i zapisa koji često iz različitih razloga nisu lako dostupni. “Kabalističke poruke” pokazuju da su mistične doktrine Istoka i Zapada u zori sazrijevanja ljudske duhovnosti očito imale isti, jedinstveni, zajednički izvor. Čežnja za apsolutom i približavanje apsolutu vode preko upoznavanja samoga sebe, preko darivanja sebe Drugome. U tim sažetim, katkad gotovo aforističkim “porukama” dodiruju se i dopunjuju etika religije i etika svakodnevnog života, tajne svemira I tajne ljudske duše. Popravljanjem sebe popravljamo svijet. Filip David