Kako sam postao zao

Zbirku priča „Kako sam postao zao“ Ilije Aščića čini dvadesetak priča koje ovog autora predstavljaju kao pisca jasno definiranog, živog pripovjednog stila. Priče iz ove zbirke tematiziraju neka od ključnih egistencijalnih pitanja današnjice, koja suvremena hrvatska književnost, zabavljena ideološkim diskursom, ili zaobilazi u širokom luku ili im pažnju posvećuje tek rubno. Priče primarno govore o otuđenju – između članova obitelji, kolega na radnim mjestima te između muškaraca i žena, u ključnim aspektima života bilo kojeg pojedinca. Otuđenje se tematizira kroz nekoliko temeljnih motiva i situacija – fizičko nasilje među maloljetnicima bez jasno definiranog motiva, svakodnevne sukobe i zlostavljanja na radnim mjestu, surove odnose nadređenih i podređenih lišene bilo kakve empatije i razumijevanja, seksualno nasilje, dramu svakodnevnog života u izbjegličkim centrima… „Ilija Aščić jedan je od onih pisaca koji piše prvenstveno o vlastitom životnom iskustvu. A kad je taj život već od djetinjstva obilježen ratom, afirmativne godine progonstvom, a mladenaštvo nezaposlenošću, onda nije čudno da je proza koja iz toga nastaje često na rubu – bilo onom fizičkog ili psihičkog zlostavljanja. Riječ je o autentičnoj prozi koja ne mari za osjećaje čitatelja i povodi se samo željom za iskrenim pri(s)povijedanjem. Ove će vas priče odvući u svijet šljakera koji se trude preživjeti i nešto steći, pritom često ne birajući sredstva.“ – Marko Gregur, urednik knjige