Kamo odlazi ljubav nakon što nas ubije

Pusti me leći u travu tvoje prošlosti, volim travu, volim prošlost, rekao si tako nehajno kao da iz moje kutije, u nedostatku vlastite, uzimaš običnu bijelu cigaretu. Ali dopustila sam ti to. Dopustila sam još da zapališ tu cigaretu vatrom kojaje grijala neke druge muškarce, neke kojih više nema na ovom planetu i one druge kojih kao da nema, što uglavnom dođe na isto. Jesam H ti ikad rekla kako se ne bojim smrti otkad sam doznala da se ona boji mene? Zato mi je uzela one najvažnije: prvo tatu, a onda D.-a. I zamisli, htjela me je prevariti dajući mi D.-a onog istog dana kad je tijelo koje su nazivali mojim ocem, a ja sam znala da to nije on, on je već bio u nekim toplijim krajevima, poput mudre laste, jer bio je kraj siječnja, dakle ta hladna siječanjska smrt mislila je da neću primijetiti kako tate više nema, jer kroz njezina je vrata tog istog dana u moj život ušao D. I ne samo Što me je htjela prevariti, htjela mi je zamrznuti riječi i to su zaista bili jedini trenuci kad sam šutjela, riječi su znale da ne smiju van na tu hladnoću svijeta u kojem očevi umiru prije nego što su im kćeri odrasle u žene. Ja to nikad ne bih učinio svojoj djevojčici, kažeš, pa zato je niti nemaš, zato misliš da je ne želiš, ali ono što ti ne znaš to je da nemaš djevojčicu zato što nijedna djevojčica ne želi imati tebe za oca. Razmisli malo o tome, razmisli i o dječacima, o svoj toj djeci koju si odbio osloboditi iz svog tijela, pa ti sada zatočeni i razigrani i tako nesretno drhtavi jurcaju bedrima…