Kapi krvi, kapi mora… – Vinko Paletin

Tiskani napisi biskupa Casasa, uvredljivi i štetni, bijahu povodom ovoga napisa, u kojem se nastoji dokazati da kraljevi Španjolske, na temelju papine darovnice, oružjem mogu zauzeti Zapadnu Indiju u cilju širenja religije. Navode se dva ekstremna mišljenja: Prvo: budući da su Indijanci idolopoklonici, barbari, glupi, nesposobni da se služe razumom, pa su po prirodi robovi, to ih se može lišavati imovine i slobode. Drugo je pak da su razumni, krotki, pobožni itd., pa se stoga ni zbog čega ne smije s njima ratovati. Između ovih krajnosti valja se držati sredine. Ono što se tu kani reći o Indijancima doista je viđeno. Da bi se dokazala opravdanost rata i zauzimanja zemlje, utvrđuje se: 1) da svi ljudi prisvajaju zemlje koje zauzimaju ako ih nađu nezaposjednute od drugih; 2) putovanja ljudi, veze i trgovanje robom su slobodni. 3) po ljudskome pravu izaslanici su nepovredivi u svih naroda; 4) gospodstvo nad stvarima, koliko god bilo pravedno i zakonito, može se oduzeti zbog nekih razloga. (Zbog zloupotrebe, zbog toga što osobno dobro valja podrediti općem dobru, ispravnom poretku itd.); 5) narodi Zapadne Indije pružili su kraljevima Španjolske zakonite razloge za pravedan rat, jer se ne pridržavahu prethodnih načela i prava. Dokazano je to u povijesti počevši od Kolumba koji je, stigavši svojim lađama sa žala otoka što ih nazivaju Espanola i Santo Domingo, u ime katoličkih kraljeva sklopio prijateljstvo s kraljem onoga otoka, odnosno s poglavicom kao što oni kažu, koji se zvaše Guacanagari, s njime pregovarao miru i , pošto znak prijateljstva pružiše desnice i pošto mu je dao poklone i darove, Kolumbo uz njegov pristanak i odobrenje izgradi na žalu jednu kulu te, sve u najboljem prijateljstvu, ostavi ondje Rodriga de Aranu za upravitelja s još trideset osmoricom Španjolaca, da bi kao izaslanici pregovarali o prijateljstvu…