Karma, reinkarnacija i oslobođenje, 1. knjiga: Pregled učenja

Karma, punarđati i mokša, u Vedama i vedskoj književnosti. Što je smrt, zašto ljudi umiru? Je li smrt prirodan završetak ljudskog života? Održava li se osobnost nakon smrti? Smrt, neosporna činjenica ljudskog života u zapadnim zemljama postala je tabu tema. Umiranje je danas usamljeno, mehaničko i nehumano. Ljudi umiru u bolnici, okruženi stranim ljudima i aparatima. Mjeri se rad srca, tlak, EEG, a nitko se ne brine o umirućem kao čovjeku. Suvremeni čovjek potiskuje znanje o smrti kao nešto nevažno, nedolično, nehigijenski, nešto o čemu ne valja razgovarati. Na različite se načine nastoji izbjeći nelagodi koja okružuje smrt. U zajednicama koje žive blisko s prirodom, smrt se prihvaća kao neumitni i prirodan dio života. Kako se pojedinac odvaja od zajednice, rastom individualne svijesti, smrt se počinje doživljavati kao neprirodan završetak života. Tada se javlja strah od smrti koji se očituje kao strah od toga što će biti s tijelom, strah od odvajanja duše od tijela, strah od gubitka individualnosti, strah od odlaska u nepoznato, strah od nepoznatog, strah od ništavila, strah od usamljenosti i si. Kako suvremeni čovjek ne gleda na smrt i život kao na dio veće cjeline, upada u razne oblike represije iz kojih proizlaze depresije sa sve većim duševnim poremećajima, s pokušajima samoubojstva i bježanjem u razne oblike umjetnog raja posredovane alkoholom ili drogama …