Katekizam zaštite spomenika

Katekizam zaštite spomenika objavljen je 1916. u Beču kao konzervatorski priručnik namijenjen širokome krugu čitatelja Austrougarske Monarhije. Tekst sintetizira višedesetljetna iskustva austrijskih konzervatora okupljenih u Središnjem povjerenstvu za zaštitu spomenika, a promiče i tada avangardne koncepte srednjoeuropskih stručnjaka vezane uz njegu spomenika, čuvanje starosnih vrijednosti, valoriziranje pluralizma povijesnih slojeva i raznolikost ambijenata. Djelo jednoga od najuglednijih povjesničara umjetnosti tadašnje Europe nastalo je na poticaj prijestolonasljednika i protektora Središnjega povjerenstva Franje Ferdinanda nekoliko mjeseci prije njegove pogibije u Sarajevu. Knjiga u dva dijela (tekstualnom i slikovnom, s primjerima i protuprimjerima), široj javnosti tumači probleme zapuštanja, rasipanja, razaranja i restauratorskog preobražavanja kulturne baštine, kako na pojedinačnim spomenicima tako i na starim ambijentima. Dvorakovo je djelo imalo zadaću promaknuti inovativni sustav vrijednosti u kojem su se trebala naći otprije poznata i čuvena remek-djela iz središta Habsburške Monarhije i nepoznata, rubna djela, ambijenti, ulične i gradske slike te skladni spojevi arhitekture i krajolika malenih i zaboravljenih carskih provincija. Iako je zamišljeno da se prevede na jezike naroda tadašnje države, djelo se počelo prevoditi tek u posljednjim desetljećima, doživljavajući novu recepciju i nova tumačenja. S njemačkog prevela Jasenka Mirenić Bačić.