Klasteri i politike razvoja klastera

Klasteri i njihov utjecaj na rast konkurentnosti predmet su istraživanja prvog poglavlja ovog udžbenika. Konkurentnost je dinamična koncepcija koja se stalno mijenja, prilagođava i usavršava. Stvara se u mikro i mezo ekonomskim strukturama: poduzećima i klasterima, ali utječe i na makroekonomski rast i razvoj. Na konkurentnost utječu i razvijenost makroekonomskih politika i institucionalne strukture neke zemlje. U doba globalizacije sve veći utjecaj na nju imaju inovacije, znanje, informacije i drugi neopipljivi resursi te koncepcija klastera. U koncepciji konkurentnosti poduzeća i klasteri igraju središnju ulogu, jer se u njima generira ekonomska dodana vrijednost. Klasteri se danas koriste u industrijskom i regionalnom planiranju diljem svijeta, prije svega kao bitan izvor rasta konkurentnosti. Ova se koncepcija često koristi kao sinonim za mnogobrojne druge oblike udruživanja. Prema Porteru, klasteri su geografske ili industrijske grupe međusobno povezanih poduzeća i povezanih institucija koje povezuju sličnosti i komplementarnosti. Nakon određenja koncepcije pojma klastera, u drugom poglavlju ukazuje se na značaj industrijskih i regionalnih klastera. Industrijski klaster usredotočen je na konkurentnost unutar nekoga industrijskog sektora. Sastoji se od poduzeća i drugih sudionika koji zajedno razvijaju, proizvode, trguju različitim tipovima dobara i usluga, razmjenjuju informacije i znanje. Industrijski klaster ne mora biti prostorno ograničen samo na jedno geografsko područje. Regionalni klaster predstavlja geografsku koncentraciju neovisnih poduzeća i ponuditelja znanja/tehnologija i predstavlja važan instrument za promoviranje regionalne konkurentnosti i rast novog zapošljavanja. U nastavku se također ukazuje na značaj kreativnih klastera, koji nadrastaju industrijske i regionalne klastere. Njihov osnovni cilj je postati inovativnijima i kvalitetnijima, a ne većima. U sebe uključuju neprofitna poduzeća, institucije kulture, umjetnosti i pojedinačne umjetnike. Klasteri predstavljaju iznimno plodno tlo za inovacije jer su sačinjeni u skladu s modernim inovacijskim procesom i kao takvi utječu na konkurentnost. U trećem se poglavlju objašnjavaju nastanak i razvoj teorije klastera. Teorijske osnove koncepcije klastera mogu se naći u različitim pristupima analize aglomeracije, teoriji distrikta, ali snažno uporište ona ima u Porterovoj analizi dijamanta konkurentnosti. Pritom značenje neekonomskih čimbenika predstavlja ključno pitanje u povijesti i razvoju klastera. Koncepcija klastera je vrlo široka i sažima različite perspektive i aspekte iz drugih koncepcija koje postoje već duže vrijeme. U ovom poglavlju se polazi od teorije aglomeracije, industrijskih distrikata i centara rasta te nastavlja sa suvremenim teorijama koje se razvijaju u okviru različitih teorijskih pristupa klastera. Posebno se ističe Porterova teorija klastera i njegov dijamant konkurentske prednosti. U četvrtom poglavlju analiziraju se metode istraživanja klastera. Prije toga se obrazlažu procesi identificiranja i nastanka klastera te njihove bitne dimenzije koje treba identificirati tijekom istraživanja. Slijede objašnjenja značajki dvaju bitnih pristupa u nastanku klastera: pristupa “odozgo prema dolje” i “odozdo prema gore”. Prvi pristup za analizu klastera koristi metode industrijske i lokacijske disperzije i koncentracije – lokacijski kvocijent, Gini lokacijski indeks te input-output analizu, a drugi rabi kvalitativne metode – ankete, intervjue i studije slučajeva.