Konteksti

Posljednjih smo desetljeća svjedoci postojanja tzv. umjetničkih djela nesvodivih na kategorije slike, skulpture, fotografije i sl. Baš ta nemogućnost klasifikacije indicira neodrživost reprezentacije. Nereprezentacijsko djelo ne smije se poistovjetiti s apstraktnim djelom, jer, po definiciji, apstrakcija je redukcija označenog koje je postojalo prije, i u djelu je (sada) odsutno. Za razliku od apstraktnog, nereprezentacijsko djelo ne reprezentira ništa, niti išta nanovo imenuje, stoga što ono ne posjeduje prethodnu inkarnaciju, niti prijašnju prisutnost. Ne-reprezentacija tako postoji kao čista prisutnost, kao proizvodnja, točnije, prezentnost odsutnosti stvari. Naravno, odsutnosti iz svijeta riječi, iz jezika, sustava označavanja, iz zakona, odsutnosti stvari iz slike svijeta.