Kraj ekologije

Napomena: knjiga je otpis iz javne knjižnice. Uredna. U dobu kad živim bićima nije ugrožena samo uža okolina nego i priroda u cijelosti, čovjeku pak, pored uže okoline, i njegov zajednički ili socijalni život, a kao duhovnom biću i sama njegova ljudskost, ekologija je dobila na važnosti. I to ne samo na području istraživanja ugroženosti uže okoline i traženja rješenja za njeno očuvanje od industrijske i tehnologijske destrukcije, već još više na planu razmatranja koncepta ljudskog svijeta i njegove ugroženosti u cijelosti. U tom smislu se ekologija filozofijski diže na razinu promišljanja cjelovitog ljudskog doma ili kuće. Može se kazati da je čovječanstvo ušlo u doba kad su ekologijska pitanja postala primarna, kad je u pitanju sam opstanak života, čovjeka i Zemlje. Stoga je van diskusije nužnost razmatranja ekologijske teorije i njome vođene prakse u svakom društvu pa i hrvatskom. O autorovoj tezi o kraju ekologije može se još raspravljati, budući da se ekologija kao teorija i praksa i dalje pokazuje, doduše ipak u svojem tehnokratskom vidu, kao sve nužnija orijentacija u životu suvremenog čovjeka. No svi dijelovi knjige zaslužuju pozornost, koliko zbog cjelovitog i preglednog izlaganja toliko i zbog vođenja računa o razumljivosti izloženog. Ozren Žunec Riječ je o filozofijskome pristupu interdisciplinarnome području ekologije kao nove znanstvene discipline ponajprije orijentirane spram socijalne konstrukcije prirode i prirodnoga okružja u doba globalne ugroženosti planeta Zemlje te egzistencijalno-ontologijskoga sklopa svijeta, božanskoga i čovjeka. Autor nastoji otvoriti pristup ekologiji izvan redukcije na biologizam čovjeka i sociologizam prirode. To znači da se slijed izvođenja problema i način argumentacije smještaju u granično područje socijalne filozofije, fenomenologije životnoga svijeta i teorijskog fundiranja novih znanstvenih paradigmi poput biopolitike, bioetike i transgenskih istraživanja biološke strukture čovjeka. Žarko Paić