Kreutzerova sonata

Trenutak je prošao. Povukla se unatrag. Čuo je par opreznih koraka. Cijela konstelacija, koja je do prije par sekundi bila na milimetar točna, već se pomakla, razletjela u nedohvatljivu daljinu, i svijet mu je izmigoljio iz stiska. Nije se ni pomaknuo, samo je okrenuo glavu. Stajala je na pragu između dnevne sobe i terase, i on je znao sa sigurnošću, s apsolutnom sigurnošću, da se sada gledaju ravno u lice, on s grimasom koja sve priznaje i koja će zauvijek biti njegovo pravo lice, ona tako nemilosrdno izoštrena da ga je gotovo mogla čuti kako misli: radije bih da si mrtva, mrtva! Roman je prožet izrazitom jezičnom muzikalnošću koja crpi inspiraciju izravno iz glazbe.