Krstarenje rajem

Svaka stranica ove knjige je svojevrsno iznenađenje jer Sam Shepard vješto žonglira britkim, poput didaskalija kratkim opisima; dramatičnim i emocijama nabijenim dijalozima u kojima se raspleće istina nečijeg života; dnevničkim isječcima iz vlastita života u kojima razotkriva svoje dvojbe u mogućnost pronicanja nekog filma, osobe, života samoga; vinjetama u kojima se zrcale razbijeni komadići prošlosti; pripovijetkama s temom mučnih obiteljskih prizora. No, svih tih četrdeset naslova povezuje tema osamljenosti, osjećaja izgubljenosti i kivnosti suvremenog čovjeka. Kad ljude obuzme čamotinja ili besmisao, odustajanje ili tjeskoba, očaj ili tupost, u krajoliku koji je napučen duhovima predaka, teško je pronaći sebe. Poput kakva cestovnog krstarenja američkim zabitima, sporednim cestama i zaboravljenim mjestima, priče nas vode od Južne Dakote, gdje se u motelskoj sobi muškarac i žena krvnički svađaju, pa do meksičke granice, gdje uvrijeđeni glumac šarmira službenicu pretvarajući se da je Spencer Tracy. U podlozi, na neki način, priče ponešto govore o autorovoj slici predaka i djetinjstva, strasti i izdaje, obitelji i slavi – pa se doimaju poput jazz-pjesama. Prepune emocija, duhovitosti i blage ironije, ispisane blagim lirskim stilom u kojem probija tvrdoća kauboja dajući im čvrstinu, priče su melodične, počesto filmske minijature o nekoj drukčijoj, nepoznatoj američkoj suvremenosti.