Kultura putovanja

Uvod u književnu iterologiju. Putovanje je književna tema par excellence. Putovanje podrazumijeva promjenu koja je ključan element kako života tako i njegova uprizorenja u domeni umjetničkog. Pri tom fizička promjena obično inicira onu duhovnu odnosno putovanja omogućuju duši dragocjenu promjenu perspektive. Književni kritičar James Wood u nadahnutoj studiji Proza na djelu u tom smislu spominje trenutak iz Ane Karenjine kada junakinja, nakon što je u Moskvi upoznala Vronskog, izlazeći iz vlaka u Peterburgu prvi put primjećuje suprugove klempave uši. Putovanje jest kondenzacija životnog puta od rođenja ka smrti, a ono što na njemu skupljamo, puno intenzivnije nego u svakodnevnom ritmu, jesu nove vizure i iskustva. Otputovati nekamo i tako doživjeti snažne retoričke momente dolaska odnosno rođenja, upoznavanja novog odnosno sazrijevanja te naposljetku povratka to jest smrti, zapravo znači iskusiti život u malom. Putovanje je tako optimalna metafora promjene na koju je čovjek neizbježno osuđen. Krećući se iz svjetlosti u tamu, iz života u smrt, iz neznanja u znanje spoznajni subjekt neprestano putuje, fizički i metaforički. Putovanja što ih je od svog početka uobličavala književnost uvijek su zrcalila unutrašnja lutanja duha. U poticajnoj studiji Kultura putovanja : Uvod u književnu iterologiju Deana Dude, profesora komparatistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, putuje književnim krajolicima od antike do naših dana suvereno trasirajući vrludavu rutu što su je kroz vjekove utabali književni i ini tekstovi posvećeni ovoj tematici. U prvom poglavlju autor definira svoju namjeru dajući joj konzistentnu teorijsku podlogu na kraju poentirajući spomenutom anegdotom iz Tolstojeva romana : „U toj se epizodi metaforički ogleda strukturni ritual većine povrataka: vidi se ono što se prije nije vidjelo. Putnica se vratila nešto drukčijom nego što je otišla, taj višak izaziva promjenu, promjena pokazuje narušenu ravnotežu, narušena ravnoteža omogućuje pripovijedanje.